Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu

Europski pokret

  • Kako je Haški kongres bio uspješan, organizator, Međunarodni odbor pokreta za europsko jedinstvo, odlučio je ovaj eksperiment odvesti dalje postavši u listopadu 1948. godine Europski pokret. Cilj mu je bio koordinirati aktivnosti različitih postojećih međunarodnih organizacija i predstavljati ih u odnosima s vladama. Europski pokret privatna je organizacija koja se sastoji od 26 nacionalnih Vijeća uključujući i 11 nacionalnih odbora u egzilu iz središnje Europe i Španjolske.

    Svi su spadali pod međunarodno Vijeće, izvršni ured i tajništvo. Europski pokret želio se baviti političkim, ekonomskim, tehničkim i kulturnim problemima koji su se pojavljivali u Europskoj uniji. Također je želio informirati i mobilizirati javno mišljenje u korist europskih integracija. Prvi počasni predsjednici Europskog pokreta bili su Leon Blum, Winston Churchill, Alcide De Gasperi, Paul-Henri Spaak, Robert Schuman, Richard Coudenhove-Kalergi i Konrad Adenauer. Europski pokret bio je ideološki vrlo aktivan i organizirao je mnogobrojne tematske događaje. U veljači 1949. godine Briselski politički kongres definirao je pojedinačna, obiteljska i socijalna prava koja mogu biti garantirana u zakonu prema Europskoj povelji za ljudska prava. Također je revidirao procedure za nominiranje delegata u Europsko savjetodavno vijeće i usvojio statut za Europski sud. Dva mjeseca kasnije, na Westminsterskoj ekonomskoj konferenciji raspravljalo se o monetarnim temama i položen je temelj za buduću Europsku platežnu uniju. Kako su podržavali udruživanje osnovnih industrija, sudionici kogresa također su raspravljali o uspostavljanju Europskog ekonomskog i socijalnog odbora.

    U prosincu 1949. godine Europska konferencija o kulturi u Lozani rezultirala je uspostavljanjem Europskog centra za kulturu i europske škole u Brugesu. U lipnju 1950. godine Rimska konferencija o socijalnoj skrbi predložila je plan usuglašavanja europskih sustava socijalne sigurnosti i predložila stvaranje europskog ureda za rad i stanovništvo i Europskog fonda za obnovu i razvoj.

    Slijedile su druge međunarodne konferencije koje su se uspješno bavile integracijom Njemačke u ujedinjenu Europu, odnosima između Europe koja se gradi i Comonwealtha i situacijom u državama središnje i istočne Europe. Europski pokret koristio je intenzivnu kampanju posebno kroz europsku kampanju za mlade.